Slučaj Milojka Z. ili zašto nije svejedno kako pišemo

Slučaj Milојка Z. jedna je, na prvi pogled, lingvo-fantastična priča o tržištu rada i uslovima ponude i potražnje u Srbiji. I taman kad kažete „Ma nema šanse!”, ja ću vas podsetiti da sam upravo tako i napisao: na prvi pogled, lingvo-fantastična priča. Ipak, šalu na stranu, iznenadili biste se šta sve takozvani sektori za ljudske resurse ovih dana dobijaju kao odgovor na skupo plaćene oglase za posao…

Zarad razonode i poštovanja vaše radoznalosti, navodim “pismo za poso z životnu priču (CV)” gospodina Milojka Z. u celini.

Pismo za poso z životnu priču (CV)

Dobar dan. Pročitao sam u novine za poso i odma sam rešio da se javim. Ja sam pravi čovek za poso i to ću da opišem u ovo pismo i CV. Molim da me primite u stani radni odnos jer sam završio trgovačku školu, što znači da sam trgovac tj. prodavac. Poso sam naučio kod Gazda Milenka P. mog komšiju jer kod njega sam radeo u radnju. On je dobar čovek i reko mi je da ako oću da idem u neku drugu radnju da radim on će da kaže kolko sam dobar i da dobro radim. Kod gazda Milenka sam prodavao hleb, mleko, pivo, sokovi, so, šećer, zejtin, a po nekad i prekrupu za svinje i đubrivo. Isto sam se jednom javljao na telefon kad je gazda Milenko prodavao traktor i prasiće i sve sam objašnjavao onom koji zove jer oće da kupi. Gazda Milenko kaže da ja dobro prodajem jer sam duševan i odma kad neko dođe mi se raspričamo i taj onda kupi i ono što mu netreba. Kod gazda Milenka sam radeo sam ali bi voleo da radim sa još neki ljudi da pričamo i prodaemo zajedno. Mislim da sam naučio dobro da prodaem ali mi je moj drugar Ivica reko da kad se radi s drugi ljudi može se nauče još hiljadu fore. Ja mislim da dobro prodajem ali bi učio još neke fore kad bi imao ko da me nauči. Isto bi teo da radim u veću prodavnicu jer kod Gazda Milenka je bila mala. U veću prodavnicu je više roba i više ljudi pa ću i više da naučim. Ja bar tako mislim. Isto bi teo da prodajem i nešto drugo a ne samo kao kod Gazda Milenka jer mislim da bi mogo i drugo da prodajem. Još bi naglasio da sam uvek otvarao radnju u 7 sati kad treba i da nikad nisam ništa pogrešio. Nekad sam ostao i do 11 uveče kad je vašar i turnir jer tad se mnogo pije pivo i ljudi sede ispred prodavnicu. Nikad ništa nisam ukrao od Gazda Milenka i to će on da posvedoči i kaže da sam ja naj pošteniji čovek kog poznae i da bi mi ostavio ključevi od kuću kad ide na more. To je ono što ja mislim da je važno za poso.

Molim da me primite u stani radni odnos u prodavnicu. Zahvaljujem.

Čujemo se pa se i vidimo.

Milojko Z.

thumb_up

U korist gospodina Milojka, treba naglasiti da je od strane konkursne komisije VEROVATNO označen kao kandidat koji zadovoljava sve uslove konkursa:

  1. srednje stručno obrazovanje,
  2. spremnost na usavršavanje i napredovanje,
  3. iskustvo u radu,
  4. spremnost na suočavanje sa izazovima u okviru poslovnih obaveza,
  5. izrazite komunikacijske sposobnosti,
  6. preporuke od strane prethodnog poslodavca,
  7. preciznost u radu i predanost poslu,
  8. visoki moralni standardi,
  9. spremnost za rad u timu.

Ako dobronamerno pročitate ovo poslovno pismo, biće vam jasno da je kandidat u potpunosti odgovorio na zahteve poslodavca i da je prezentovao svoje poslovne veštine i ljudske kvalitete. Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li bi neka iole ozbiljna kompanija iole ozbiljno razmotrila ovakvu prijavu, a kamoli uzela ovakvog kandidata u svoj prodajni tim. Kvazipatriotski i nazoviliberalni prigovori „da je svaki dijalekat podjednako vredan kao i književni standard”, u ovom slučaju „ne piju vodu”, jer u potpunosti promašuju poentu.

Naime, u uslovima surove tržišne konkurencije, kada nije dovoljno imati samo kvalitetan proizvod, već i efektnu prodajnu strategiju koja zahteva minuciozno planiranje i obraćanje pažnje na najrazličitije detalje, ovakav kandidat svakako nije najbolje rešenje. Njegova nespremnost ili nemogućnost da odgovori na standarde propisane poslovne komunikacije pokazuje mnogo više od svih referenci koje je iskreno, ali krajnje nespretno i neadekvatno prezentovao. Ona pokazuje nesposobnost da se odgovori na najširi dijapazon potreba klijenata, koji pored bazične usluge, veoma često posebno cene spremnost prodavca/kompanije da ih „oduševi” finesama. O ovome ne treba detaljnije govoriti, jer lično iskustvo svakog od nas nedvosmisleno potvrđuje ovu tezu.

workaholics-no

Dakle, važno je i kako pišemo! To što imate sve potrebne kvalifikacije, ne znači da ste baš vi pravi čovek za posao. Budimo realni! U uslovima smanjene tržišne potražnje za radnom snagom, morate biti spremni na surovu borbu za opstanak. Svaki vaš kvalitet, ma koliko vam se činilo da je nebitan, može biti vaša prednost u odnosu na ostale kandidate, pogotovo kada nema mnogo mogućnosti za opsežno predstavljanje sopstvenih potencijala. “High language proficiency” ili „vrhunska jezička kompetencija” može biti od presudnog značaja kada treba ostaviti utisak „na daljinu”, odnosno kada vaše pismo treba da „zapadne za oko” među hiljadama drugih. I to je van svake sumnje! Uzmite samo u obzir ogromnu popularnost, ali i visok koeficijent prodaje servis-aplikacija koje pomažu u usavršavanju (pisanog) engleskog jezika. Njihov adut je upravo tržište koje postavlja kandidatima sve ozbiljnije zahteve i ne dozvoljava nikakve improvizacije kada je posao u pitanju.

Upravo zato je „Vučilo – dolina magičnih reči” društveno odgovorna aplikacija koja ima za cilj razvijanje pozitivnih navika i podizanje društvene svesti o značaju poznavanja jezika i pravopisa. Obraćajući se različitim kategorijama korisnika, ova aplikacija treba da motiviše svakog pojedinca na negovanje lične kulture i usavršavanje „sopstvenih” jezičkih kompetencija.

U tom smislu, ova aplikacija može biti i veoma korisno nastavno sredstvo, koje će u kombinaciji sa nekim drugim elementima nastave, uspešno razvijati funkcionalna znanja kod učenika, pripremajući ih za život u savremenom svetu i za sve izazove koje on nosi.